Pozitivna ramska priča - upoznajte dr. Jeličića

Pozitivna ramska priča - upoznajte dr. Jeličića

Kroz povijest, zbog brojnih razloga, Rama je često stradavala i bivala raseljavana, ali nikad nije ostala pusta. Često je bio slučaj da su migracije bile jedini način spašavanja žive glave. Izgradnja brane šezdesetih godina prošloga stoljeća izazvala je veliki val raseljavanja Ramaca na sve strane svijeta.

Posljednjih petnaestak godina,  lose ekonomske prilike izazvale su nove migracije, i čest je slučaj da su odselile cijele obitelji u potrazi za boljim životnim uvjetima.

Iseljevanje je dio ramske svakodnevice, pa je nekako s vremenom ona postala općeprihvaćena.

Ne želeći ulaziti u nečije razloge i odluku da napusti rodni kraj i preseli u neki drugi, donosimo  i potpuno suprotnu priču. Priču o tome da mlade obitelji žele ostati ovdje, raditi i graditi.

Ipak, u moru loših vijesti i svakodnevice koju nam je nametnula pandemija, pozitivni primjeri koji „krše“ pravilo, ostaju skoro nezamijećeni. 

Sada već davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća, na početku izgradnje brane za buduće Ramsko jezero, tadašnje vlasti  jednostavno su „oduzimale“ zemlju vlasnicima i gradile ono što im je bilo potrebno.

Nije se pokušavalo sačuvati ono što se moglo sačuvati, nego se radilo upravo suprotno. Uništiti što više. Najbolji primjer za to je Mluša, koja je bila „kolateralna“ šteta izgradnje brane i koja je većim dijelom devastirana. Posljedice te devastacije, vidljive su i danas.

Radničko naselje koje je doslovno uvučeno u selo, moglo se izgraditi na terenu koji  će biti potopljen jer je većina baraka demontirana prije početka punjenja akumulacije.

 Iako je investitor, prema ugovoru bio dužan zemljište „privremeno“ oduzeto od vlasnika, nakon demontaže baraka vratiti u prvobitno stanje, to nikad nije učinio. Većini vlasnika isplaćena je mizerna svota i ostavljeno devastirano zemljište.

Neki od vlasnika zemljišta, već su prije, vlastitim sredstvima financirali čišćenje zemljišta i uklanjanje ruševina radničkog naselja.

S ciljem izgadnje stambenog objekta, dr. Anto Jeličić, kao vlasnik zemljišta, pokrenuo je radove na uklanjanju zaostalih ruševina restorana i dvorane koji su bili izgrađeni za potrebe radničkog naselja.

Nakon čišćenja zemljišta, započeo je s izgradnjom objekta za odmor i bijeg od stresne svakodnevice.

Dr. Jeličić, većinu svog slobodnog vremena, provodio je na Mluši I na poslovima uređenja vikendice, ali i njezinog okoliša.

S obzirom na posao liječnika u Domu zdravlja u Prozoru, koji je prilično stresan, posebno u vrijeme pandemije, dr. Jeličić je s obitelji “preselio” na Mlušu, gdje je, s obzirom na okolnosti nakon uvođenja restriktivnih mjera, ipak sigurnije provoditi vrijeme u kojemu trenutačno živimo.

Nakon što odradi radno vrijeme i dežurstva U Domu zdravlja, dr. Jeličić, najrađe se posveti svome hobby-u i uređuje prostor oko vikendice. U vrijeme našega posjeta, zatekli smo ga kako podiže kameni zid koji će, kad bude gotov biti ograda.

S obzirom na njegovo zvanje liječnika i posao za koji se školovao, malo nas je iznenadila činjenica da njegov rad izgleda kao da ga je radio majstor koji godinama radi takve poslove.

Ljubav prema djedovini i onome što se radi, najbolji je primjer kako se mogu činiti stvari koji su naizgled nespojive.

Kako stvari trenutačno stoje, primjer dr. Jeličića, već su počeli slijediti i drugi, koji već dugi niz godina žive u inozemstvu, gdje su zasnovali i obitelji, ali se ne odriču svoga rodnog kraja i djedovine.

na vrh članka