Još i danas u Rami se mogu čuti neke izreke ili anegdote koje se pripisuju "starom Vladiću", tj. fra Anti Vladiću koji je umro na Šćitu 13. studenog 1889. godine. Za ramski kraj su značajna dva franjevca Vladića, fra Anto i njegov bratić fra Jeronim. Obitelj Vladića doselila je iz Vrda povrh Drežnice na Ustiramu, na aginsku zemlju i bila je u najmu kod age Zajmovića. Kad je aga doveo Pušiće, a sa zemlje i iz kuće potjerao Vladiće, jedni su odselili na Meopotočje, a drugi na Kućane i dobili ime Španje, dok su treći odselili u Smrčevice ispod Zec planine.

Sunčan je dan. Vrijeme kao da se potpuno promijenilo pa grije i onda kad bi normalno bilo da je temperatura ispod ništice. No, danas ništa nije normalno, ni vrijeme ni klima ni ljudi. Najstariji Ramci, više iz obveze da nešto kažu nego iz stvarnoga sjećanja, kažu: ovako je bilo i za onoga rata. Kao da danas sve što se dogodi treba biti u nekoj vezi s onim prošlim ratom i svim prošlim ratovima.

Malo poslije 17 sati u Ramu je stigao konvoj „Bijeli put“. Pripadnici brigade „Rama“ uzduž puta dočekivali su konvoj i sudionike krijepili hranom i pićem. Prihvat i noćenje za sudionike konvoja organizirano je u franjevačkom samostanu na Šćitu.