Izreka da slika govori tisuću riječi, svaki put iznova „opravdava“ svoj nastanak. Vratiti se šezdesetak godina unazad i vidjeti kako je Gornja Rama izgledala u to vrijeme, možemo samo preko rijetkih fotografija koje su, tada rijetki fotografi snimili. Spoj fotografije s pričama starijih daje jasniju sliku tadašnjeg izgleda.
Cijelu noć srpske snage otvarale su topničku, tenkovsku i protuzrakoplovnu vatru iz svojih uporišta u Ravnom, na Ravanjskim vratima i Mušiću po zapadnom dijelu susjedne tomislavgradske obrane. Topnici HVO-a na sve su napade žestoko i učinkovito uzvraćali ušutkavši srpsko topništvo.
Zbog izgradnje puta Zahum – Rumboci, dopirale su jake detonacije koje su izazvale uznemirnenost pučanstva. Nakon obavijesti o čemu se radi, uznemirenost je nestala. Iz tiska je izašao prvi broj "Ramskog vjesnika“.
Svi putovi ponovno vode u Rumboke. Svi su došli ispratiti zapovjednika Šimu Fofića Fofu. Rumbočko groblje puno je ljudi.
Izgradnji brane HE "Rama“, prethodile su godine raznih ispitivanja terena i druge brojne pripreme koje su započele 1948. godine. Nakon šesnaest godina priprema,1964. godine, službeno su započeli radovi na izgradnji brane, kao i radovi na bušenju dovodnog tunela.
Neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata i uspostave komunističke vlasti, započelo je planiranje izgradnje brane na rijeci Rami, a time i početak ostvarivanja prisilnog raseljavanja. Želeći u svemu kopirati tadašnju vlast u SSSR-u, jugoslavenske vlasti radile su po ruskom sustavu. Za rad na nekom od rijetkih strojeva, bila je potrebna partijska knjižica.