Jedan fratar nije volio novi samostan i govorio je da on neće u njemu stanovati. On je želio sagraditi "svoj" samostan u obliku klaustra, ali nije uspio. Uspio je u drugim, važnijim stvarima. Bio je to fra Jeronim Vladić, nećak fra Antuna Vladića.
Fra Bono Milišić rodio se u Rumbocima 15. veljače 1841. godine. Krsno mu je ime Ilija. Upoznao ga je župnik fra Bono Perišić iz Fojnice i kao sposobna dječaka poslao u Fojnicu zajedo sa stričevićem Petrom gdje su oba stupila u novicijat, uzevši ime Bono, odnosno Ivo. Ovaj drugi poznat je kao Jurić. Umro je kao misionar u Svetoj zemlji 1923. godine. Tri godine fra Bono je bio na studiju u Đakovu, a bogosloviju završio u Mađarskoj kao odličan student te je dobio mnogo knjiga da ponese sa sobom u Bosnu. Prvu je misu slavio na groblju u Rumbocima 1863. godine.
Na današnji dan 1940. godine umro je fra Bono Ivandić. Fra Bono jedan od znamenitijih ramskih franjevaca, rodom je iz Trišćana (naselje sadašnje župa Gračac) Kad je nakon bule Leona XIII. "Felicitate quadam" od 4. listopada 1897. godine uveden zajednički život franjevaca i kad je ukinut privatni novac kod svih fratara, mnogi su se fratri odazvali pozivu nadbiskupa Stadlera i prešli u dijecezanski kler. Bogoslovi u Sarajevu su također prešli u nadbiskupsko sjemenište. Ostala su samo dvojica fra Alojzije Cvitanović iz Fojnice i fra Bono Ivandić.