Putopis: Dolinom rijeke Rame

  • Napisao/la  RP
Putopis: Dolinom rijeke Rame

Putujući brojnim zemljama i krajevima, ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski, davne 1912. godine uradio je i zapis o svome putu dolinom rijeke Rame, koji je objavljen u časopisu  „Hrvatske Filatelije“. U nastavku pročitajte kako je sve to izgledalo prije stotinu dvanaest godina.

U kotaru prozorskom na samom srcu ponosne Bosne, gdje se Vran planina priljubila uz Radušu planinu, probio je bistri vrutak vode sinju krš. Sva izmučena od muke, kojom se namučila provaljujuć onaj tvrdi kamen, brza šumna voda niz kamene ponore, dok se ne ustavi u maloj kotlini, kojom se voda u malo jezerce razlila. Tu se smirila, kao na počinak, da iz nova sabere snage za dalnji put, a pod glatkom površinom vidja se kako sve tamo ključa i vrije i kako u to vrelo ljuta krš sve nove pritoke izbacuje. To je vrelo Rame, jedne od najljepših rijeka Bosne.

PROZOR (turski AKHISAR)

Gradić na glavnoj cesti Bugojno – Jablanica, na 700 m nadmorske visine. Do željezničke stanice Rama 25, a do Bugojna 43 km. Kotarsko središte s kotarskim uredom i sudom, komandnom oružničkom postajom, ambulantom, vodovodom, osnovnom školom i mektebom. Razvijeno voćarstvo, vinogradarstvo i proizvodnja tepiha. Imao je 1100 stanovnika. Pošta Prozor otvorena je 1.8.1881. kao K. K.  MILITÄRPOST  XL, a pripadala je pod poštansko područje Travnik.

Pismo iz Prozora 1907. godine

Tek što se voda u onom jezercu odmorila, valja joj na daleki, teški put. Malo niže vrela provaljuje kroz tijesan klanac, što ga zarubiše dvije strme osovne stijene, a tu za vedra vremena preskakuje ono golemo kamenje, što ga je sama amo izvaljala, kad bi iza kiše ili kopnjenja nabujala. Prošav taj klanac ispod sela Varvare smirila se rijeka malo. Istina, još sve brza i šumi sve do svog ušća, ali ne više onom divljom silom i onom mukom, kojom se u klancu napatila. Nadomak selu Kopčići sastaje se rijeka s Bukom, koji malo više samog utoka pod strmom stijenom izvire. To vrelo Buka spada medju najljepše prirodne krasote Bosne. Strme stijene zakriliše u polukrugu jezerce, kome je površina bistra i vedra kao oko, pa se tu u sto boja razbija tračak sunca, koji bi prodro na dno jezerca. Ali koliko je mirno to jezerce na površini toliko u njem vrije i ključa sa množine podzemnih pritoka što mu donose sve više vode, dok ne napune kotlinu, te suvišak vode juri niz strmo korito u rijeku Ramu. Tu na ušću zauzdala je ljudska ruka nestašnu vodu, razdijelila je u žlijebove, te ju navela na cijeli niz mlinskih kola, da ih okreće. Tek što se ona šumna pjenovita omaha riješila mlinskog kola, bistri se opet u krilu Rame, te s njome dalje juri, natapajući podnožje Raduše planine i primajući iz nje cijeli niz potočića. Niz Proslap, Mlušu i Višnjane juri do Luga, a tu prima u se pritok Dušćicu, koja se niz dva krasna slapa ruši u Ramu. Njenom uskom dolinom nižu se sela Gračac i Jasen, poštanska stajališta na cesti Prozor – željeznička stanica Rama. Tu se rijeka već znatno raširila, ali kao i dosad teče i dalje istom bukom i šumom niz korito osuto golemim kamenjem, dok se ne sastane s Neretvom.

RAMA

Željeznička stanica na pruzi SarajevoMetković, kod ušća rijeke Rame u Neretvu, 10 km od Jablanice. Mjesta iz doline rijeke Rame gravitirala su prema istoimenoj želj.stanici, koja ih je povezivala sjeverno sa Sarajevom, te južno s Mostarom. Željeznička stanica dobila je ime po pokrajini, odnosno području uz dolinu rijeke Rame. Pokrajina se još u srednjem vijeku zvala Rama i pripadala je Hrvatskoj, isto kao i Plivska Župa, tako da je ugarsko – hrvatski kralj Bela 1135. godine nosio i titulu Kralja od Rame.

Stražarnica Rama (na njem.Wachhaus), na ušću Rame u Neretvu, sa željeznim mostom i u daljini običnim mostom (Strassenbrucke)

Poštarnicu Rama spominje Passer, dok Milan Ljiljak nije našao podatke za postojanje ove poštarnice. Osobno nisam vidio žig te poštarnice. Ručna poništenja Rame vrlo su rijetka.

www.gacka.net

na vrh članka