Na spomen Vran planine i Kedžare, većina pomisli na Divu Grabovčevu i njezin grob na Kedžari na koji se od davnina hodočastilo. Do izgradnje makadamskog puta koji s Blidinja, preko Kedžare vodi prema Rami, na Kedžaru se moglo doći jedino pješice.

Rama je sva u bijelom. Voće je procvjetalo. Ljudi je malo. Prijevoz preko Vrana je otežan. Svaki dan se radi na uređenju dionice od Orašca do Tomislavgrada, iako je to bio šumski put. Ovih dana se razmišlja da se probije nova trasa s Orašca, iznad Krešinih kuća na Kamenu, pa s Kamena do Tribiševa i dalje do Tomislavgrada.

Gledajući iz Gornje Rame prema visokim planinama koje je okružuju, često razmišljamo kako ta priroda doista izgleda. Kako je biti dio nje, diviti joj se, uživati u njoj, disati je punim plućima. I onda se odvažite, krenete u istraživanje, tek onako iz hira, znatiželje, relaksacije. Naprimjer, doći do Vran planine i nije neki problem, a brzo i stignete do Vrana jer do i kroz njega vodi put koji je nekad značio opstanak i život.