Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje

  • Napisao/la  RP
Cvjetnica - Nedjelja muke Gospodnje

Na Nedjelju Muke Gospodnje; na Cvjetnicu, spominjemo se Isusova trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, nekoliko dana prije njegove muke i smrti. Možda se netko pita: Kako to: sad u procesiji slavimo Isusov pobjednički ulazak u Jeruzalem; radujemo se i pjevamo, a na Sv. Misi, počinjemo naviještati Muku?

Ogromna je većina Židova Isusova vremena, Mesiju zamišljala kao Kralja i Vojskovođu, koji će Izraelski narod svojom moću i božanskom vlašću, osloboditi od ropstva i podložnosti rimskoj vlasti i ponovno uspostaviti mir u zemlji; darovati narodu slobodu, obilje i puninu života kao u vrijeme slavnoga kralja Davida.

Mnogi su od njih u Isusovim govorima i čudesima, vidjeli potvrdu takvoga njihovog očekivanja.
Danas znamo da se kroz stoljeća do Isusova vremena, slika očekivanog Mesije izobličila. Svi proročki navještaji trpljenja, muke i smrti, kao da su iščezli; kao da nisu bili zapisani, a bili su... Zbog iskrivljene slike Kristove, u narodu su pobuđena nestvarna očekivanja, stoga je prijetila opasnost velike sablazni, velikog razočaranja, kada se susretnemo s Kristom koji ima trpjeti, koji je slab; s Čovjekom Boli koji ima biti mučen i ubijen – a to znači i mogućnost zastranjenja i otpada.
Na početku navještaja Muke, Juda se sa svećenicima pogađa za Isusovo izručenje. Čini se da je spomenuto razočaranje; ta sablazan kod njega već tada bila na djelu. Kako znamo, ta ga je iskrivljena slika o Kristu dovela do razočaranja, do sablazni, do izdaje. Iako je bio jedan od Dvanaestorice, završio je kao izdajnik i otpadnik od vjere i života.
Kakva je tvoja slika Krista i kako ga ti vidiš dragi slušatelju i slušateljice; što ti od Njega očekuješ i čemu se nadaš..? Mnogi kršćani danas svoju vjeru žive osrednje ili mlako. Umiruju se mišlju da i drugi isto tako žive; a zadovoljni su što oni u vjeri ne pretjeruju; što nisu fanatici nego normalni ljudi. Ako takve zapitaš da ti reknu nekoliko rečenica o Isusu i o Njegovoj važnosti za čovjekov život; za njihov život, nakon neugodne stanke i zbunjenosti, počnu se smiješiti i misliti da se šališ… U pozadini toga je nepoznavanje svoga Spasitelja; Onoga koji je u mukama umro da bismo mi imali izbor za život…
Pogledajmo one, Isusu najbliže; one koji su s njime svakodnevno živjeli; jeli, pili; one koji su gledali njegova čudesa i slušali njegove riječi. Uočimo njihovu pospanost i nepripravnost u Vrtu, za vrijeme Isusove agonije, a posebno kad su Isusa uhitili – svi su se prestrašili i razbježali!
Pogledajmo svećeničke glavare, zakonoznance i narodne starješine kako – umjesto da u Isusu prepoznaju Mesiju te da budu pravedni i sveti – pošto-poto žele Isusa pogubiti. Primijetimo također kako se narod – počesto slika onih koji u vjeri ne pretjeruju – koji je pri Isusovu ulasku u Grad pjevao i kliktao: Hosana Davidovu Sinu i Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, sada prometnuo u svjetinu te poklike i pjesmu zamijenio psovkama, kletvama i nasiljem, urlajući: Hoćemo Barabu i Raspni! Raspni ga!
Današnji nam navještaj Muke daje spoznati kako je čovjek slab, nestalan; kratkog pamćenja i nevjeran te da je potreban Božjega smilovanja, oproštenja, milosti i ljubavi. U tom okviru trebam pronaći i sebe te to priznati i Bogu i sebi. Ako su se kukavički i loše ponijeli ili otpali oni koji su s Isusom živjeli, kako se ti u zao čas misliš održati, ako već sad živiš mlako svoju vjeru?
Potrebno je Isusa osobno susresti i upoznati; otkriti kakav je, te s njime i prema Njemu izgrađivati osobno prijateljstvo, a to znači dopustiti Mu da te promijeni onako kako On hoće, a ne kako to tebi odgovara. To što i kako On hoće izraženo ti je Svetim pismom, posebno Novim Zavjetom.
Mnogi vjernici našega vremena nisu zainteresirani ni za Boga ni za njegovu riječ; ne zanima ih ni Njegovo kraljevstvo niti njegova milost, nego grade svoje malo kraljevstvo na zemlji. Takvi su vjernici opisani u prispodobi o Kralju koji šalje svoje sluge da pozovu uzvanike na kraljevsku gozbu, a ovi se pokazaše nedostojnima jer su bili zabavljeni i zaokupljeni zemaljskim stvarima te nisu prepoznali dostojanstvo na koje ih Kralj poziva i čast koju im hoće iskazati.
U nedjeljnomu navještaju Muke, Gospodin nam poručuje da nema Uskrsne radosti, bez sablazni Križa; nema života milosti bez smrti grijeha; nema života vječnoga, bez vremenite smrti. Ako ne kreneš za Isusom; ako ne uzimaš svakodnevno križ svoj i ne trudiš se ići za njim, kako možeš znati gdje stanuje i kako tamo prispjeti. Ako Ga nisi za ovoga života upoznao kao živu Osobu i sprijateljio se s Njime, kako se nadaš kod Njega se nastaniti?!
Dragi prijatelju i prijateljice, započinje Veliki tjedan u kojemu se odvijaju najuzvišenije tajne naše vjere; tajne po kojima nam je ponuđeno spasenje, ako ih upoznamo, prigrlimo i u njima sudjelujemo. Isus te ljubi i zove te; strpljiv je i čeka te da ti oprosti; da te zagrli... Obrati se, kreni za svojim Otkupiteljem i živi novim – Njegovim životom – AMEN!

p. Siniša Štambuk, rv

na vrh članka