Na današnji dan 1992. godine

  • Napisao/la  RP
Na današnji dan 1992. godine

Ništa se značajno ne događa. Na bojištu je mirno. Četnici šute, a zašutjeli su I Muslimani. Postrojbe HVO-a pripremaju se za zimu. Zemunice se uređuju, u njih se montiraju peći. Drva ima u izobilju pa ne treba strahovati od zime. Na svim crtama obrane sad je udobnije nego je bilo proljetos. Vladao je veliki strah od zime, a sad se vidi da je bio bezrazložan. Udobnije je na bojišnici. Bolji su uvjeti u vezi i zapovjedništvu.

U Bugojnu se čuju snažne detonacije jer ga srpsko topništvo svakodnevno granatira. Prema sadašnjim odnosima snaga, čini se da Srbi ne mogu osvojiti Bugojno.

Muslimani se sve više vraćaju u Prozor. Vode se pregovori s vlastima iz Jablanice jer je ondje najviše izbjeglih Muslimana. Uspješno se razgovaralo, ali se dalo do znanja da Muslimanima nikada nije bio zabranjen povratak u Prozor. Svi su izgledi da će se stanje vratiti na ono prije sukoba. Ako se ne ode korak dalje, ništa se nije učinilo.

Opet bi bilo logično: ako se ponavlja uzrok, ponavljaju se i posljedice, a to ne bi nikome koristilo. Nema borbe pa nema ni ranjenika. U Gornjem Vakufu, u hotelu „Raduša“, održan je sastanak Republičke komisije s predstavnicima stožera HVO-a i A BiH iz Konjica, Jablanice, Prozora, Gornjeg Vakufa i Bugojna, na kojem je dogovoreno da se u roku dva dana uspostave mješovite kontrolne točke i izradi zajednička informacija o sukobima te osigura prohodan koridor za središnju Bosnu.

Izvor: Knjiga “Prilozi za povijest Rame u Domovinskom ratu 1990.-1995.”

na vrh članka