Veliki utorak je. Ispovijedanje na Šćitu. Prva grupa u 8.30 sati, pune klupe ljudi. U Podboru u 11 sati pola svijeta fali. Popravlja se put prema Orašcu. Preko Vrana je lakše i sigurnije. Dok postoji odstupnica, postoji i nada. Pouzdanje da se može pobjeći ispred noža ulijeva hrabrost (čudno je što svi bježe ispred noža, a ne ispred granata, raketa, mina).
Veliki ponedjeljak je. Panika na vrhuncu. U Jaklićima i Rumbocima mnoštvo ljudi na cesti. Žene, djeca, starci s torbama. Na ljudskim licima vidi se strah, a u mislima, od susreta do susreta, od razgovora do razgovora, mijenja se raspoloženje.
Prvi znakovi panike. Kupres je pao, neprijateljske snage napreduju. Prve izbjeglice iz središnje Bosne bježe u Hrvatsku preko Jablanice i Risovca jer put preko Mostara kontroliraju JNA i četnici i neprohodan je.
Formirano je Hrvatsko vijeće obrane (HVO) kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda i zaštite drugih naroda u toj zajednici od bilo kojeg agresora.
Nastava u školama je prekinuta jer neprijateljsko zrakoplovstvo već tuče po našim položajima. Iz iskustva u Hrvatskoj znamo da će neprijatelj najprije udariti po školama, bolnicama, crkvama, tvornicama, stoga djeca moraju kući.
“Gluha” je nedjelja. Fra Božo Krešo, župnik iz Rumboka, služio je svetu misu na Zahumu za branitelje, a prisutni su bili i fra Mijo Džolan, gvardijan sa Šćita, i fra Andrija Jozić.