Intervju: fra Stjepan Pavličević, gvardijan franjevačkog samostana Rama/Šćit

RP: Prije sedam mjeseci, preuzeli ste službu župnika i gvardijana na Šćitu, kako se osjećate u svojoj novoj župi i na novoj „dužnosti“?

Hvaljen Isus i Marija! "Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju...", započet ću Isusovim riječima. Koliko god se neki čovjek, pa i svećenik osjećao lijepo u svom kraju ili u svojoj župi, toliko a sigurno i još više je zahtjevnije i teže. I nastavlja Evanđelist: "I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo..." Tako da ne mislim ni ja da ću učiniti nekakva čuda. Danas je mnogo kritičara, a najžešći kritičari su često oni najbliži.

RP: Kao dječak, bili ste ministrant. Je li i to utjecalo na vašu kasniju odluku pristupanja franjevačkom redu?

Da, kao dječak bio sam ministrant, pokojni fra Stipo Karajica me pozvao da ministriram, kasnije sam čak bio neki predsjednik ministranata kako se to tada nazivalo. I smatram da je baš to utjecalo dobro na moju odluku da bih krenuo franjevačkim putom.

RP: Jeste li se kao ministrant, a kasnije i kao sjemeništarac zamišljali na mjestu/službi gvardijana franjevačkog samostana na Šćitu?

Haha, jednostavan odgovor, ne.

RP: Koja je razlika u službi sada na Šćitu i u vašoj prethodnoj župi?

Razlika naravno ima. Sakramentalno naravno ne. Više je sad obaveza pogotovo što sam ovdje i gvardijan. Veća odgovornost. Drukčiji je zajednički život.

RP: Uz crkvu na Šćitu, u župi postoje i dvije filijalne, u Podboru, odnosno Orašcu. Kako organizirate misna slavlja nedjeljom, posebno s obzirom na broj "aktivnih“ svećenika u Samostanu?

Što se tiče nedjelje Hvala Bogu bez problema, trojica nas smo aktivnih svećenika (fra Branko Malekinušić, fra Tomislav Vidović i ja), ali tu su naravno pri pomoći i fra Andrija Cvitanović i fra Mijo Džolan. Spomenuo bih da mi imamo puno grobalja i kad pođu mise zahvalnice po grobljima i neke obljetnice, onda mrvicu bude zahtjevno napraviti raspored slavlja svetih misa kako bi svima pasalo, pa se čuje poneki prigovor, ali to je sve ljudski.

RP: Kako biste opisali odnos vjernika/župljana prema svećenicima u vrijeme kad ste vi bili dijete i sada kada ste župnik i gvardijan?

Nebo-zemlja usudit ću se reći, mnogo više su se poštivali fratri/svećenici nego danas. Kao dijete gledao sam u fratre (nisam tada mislim ni znao razliku između fratara i svećenika) kao nepogrešive ljude, iako su imali svoje mane kao i svi ljudi. Danas čini mi se da se samo traže mane fratrima/svećenicima. Ne krivim vjernike, vjerujem da smo mi fratri/svećenici tome dobro doprinijeli. 

RP: U sklopu franjevačkog samostana djeluje i etnografski muzej. Kako on funkcionira i planira li se obnova/nadopuna pojedinih izložaka?

Etnografski muzej funkcionira dobro. Svakodnevno ljudi navraćaju, uglavnom je to ljeti. Nismo u planu trenutačno neke obnove ili nadopune.

RP: Ako vodite evidenciju dolaska posjetitelja, koliko je posjeta bilo tijekom prošle godine?

Prethodne 2025. godine muzej je posjetilo 6987 posjetitelja (preko broja ulaznica). Nisam gledao podatak kako je to bilo prethodnim godinama, ali mislim da je sve više i više posjetitelja.

RP: Početkom studenog prošle godine, otvorena je Umjetnička galerija. Kako ona funkcionira? Može li se posjetiti svaki dan i razgledati postav?

Da. otvorili smo galeriju, stalni postav galerije. Naravno da se može posjetiti, ali treba se javiti na recepciji suvenirnice. Imali smo par zahtjeva ponude suradnje za ovu tekuću godinu, bilo da se radi o nekoj privremenoj izložbi ili nekom kulturnom projektu. To bi se trebalo ostvariti dolaskom toplijih dana. Mi smo u fazi trenutačno izrade kataloga stalnog postava galerije.

RP: Do koje faze su došli planovi uređenja Knjižnice franjevačkog samostana?

Knjižnica još nije ni započeta s uređenjem. Ali doći će na red.

RP: Vi ste svećenik mlađe generacije, kako vidite sadašnju Ramu i onu od prije 60-70 godina?

Onu Ramu prije 60-70 godina nisam ni vidio, ali svi stalno govore kako je to tada bilo sve ljepše i bolje, da su ljudi sretnije i mirnije živjeli. Ne znam kako je zaista bilo, ali gledajući danas vjerujem im da jest.

RP: Na 30. obljetnicu zločina u Doljanima, vaša propovijed na Stipića livadi „odjeknula“ je u široj javnosti. Je li se od tada išta promijenilo što se tiče odnosa političara i politike prema žrtvama? Ili se i dalje daju samo prazna obećanja?

Nije se promijenilo. Na žalost nije. Prije se zaboravila propovijed nego što je odjeknula. Ja kad mi ljudi spomenu znam samo odgovoriti kako nisam ja tu propovijed sastavio nego obitelji žrtava s kojima sam živio i koji su mi svakodnevno pričali o toj nepravdi, šutnji. Samo sam to prenio u propovijed. Političari će uvijek davati prazna obećanja, narod je navikao da oni ne znaju ništa drugo nego obećati. Ali spomenut ću proradila je nečija savjest, i nakon par dana mi je osvanulo pismo zakačeno na vrata župnog ureda. To pismo sam proslijedio nekima.

RP: U zadnjih godinu-dvije, primjetan je lagani trend povratka ljudi, odnosno obitelji koje su bile preselile u inozemstvo u potrazi za boljim životnim uvjetima. Ima li u vašoj župi takvih trendova?

Ja to nisam primijetio gledajući na ukupni broj vjernika, naprotiv posve suprotno. Možda se netko vratio, ali mnogo više nas je otišlo. Na žalost. Podatak samo jedan, po blagoslovu obitelji, da je naša župa prošle godine brojala 1899 vjernika, a ove godine 1671.

RP: 13. srpnja navršit će se 84. godine od paljenja crkve na Šćitu. Namjeravate li napraviti barem na simboličan način obilježavanje tog tužnog događaja koji je obilježio brojne generacija Ramljaka?

Ne znam gdje ste to načuli. Taman prilika da najavimo kako ćemo ove godine 13. srpnja obilježiti obljetnicu paljenja crkve na Šćitu od strane partizana kao i ubojstva dvojice fratara: fra Julijana Jurkovića i fra Viktora Sliškovića. Tom prigodom postavit ćemo spomen ploču ubijenim fratrima. Svetu misu s pomoću Božjom ako sve bude po planu predslavit će fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene.

RP: Ušli smo u korizmu, i vrijeme priprave za Uskrs. Koja je vaša poruka vjernicima, posebno vašim župljanima?

Započeli smo korizmu - vrijeme molitve, posta, pokore, dobrih djela i priprave za najveću kršćansku svetkovinu Uskrs. Korizma nas poziva na promjenu života, na obraćenje. Neka naš post bude post od zavisti i ljubomore, a odricanje od laži, trača i kleveta. Onda ćemo ovaj svijet i našu Ramu učiniti boljima. A da bi druge promijenili, moramo prvo promijeniti sami sebe.

Fra Stjepane, hvala vam na razgovoru!

Bogu hvala.