Upoznajmo ramske crkve: Svjedoci vjere, povijesti i baštine
- Napisao/la RPortal
U potrazi za povijesnim podacima o ramskim crkvama, nezaobilazno ishodište i najbogatiji izvor informacija pronašli smo u knjizi "Rama kroz stoljeća", autora fra Ljube Lucića. Njegovo djelo donosi najiscrpnije zapise o našoj kulturnoj i vjerskoj baštini, s posebnim naglaskom na župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Šćitu.
Naša misija: Očuvati prošlost za budućnost
S ciljem da široj javnosti približimo ljepotu i značaj ramskih sakralnih objekata, u narednom periodu donosimo vam serijal prigodnih priloga. Kroz dostupne povijesne materijale predstavit ćemo:
- Trud naših predaka: Sve ono što su generacijama s ljubavlju gradili i u teškim vremenima čuvali.
- Naslijeđe za budućnost: Bogatstvo koje nam je ostavljeno u zalog, a koje s ponosom prenosimo mlađim naraštajima.
Za početak: Najstarija čuvarica ramske povijesti
Serijal otvaramo pričom o najstarijoj postojećoj ramskoj crkvi. U nastavku teksta donosimo vam njezin kratki povijesni presjek, arhitektonske zanimljivosti i priču o njezinom opstanku kroz stoljeća.
Zavirite s nama u prošlost i otkrijte priče uklesane u kamen naših svetinja.
Crkva je trobrodna bazilika za koju je ideju dao fra Antun Vladić, uzevši za uzor neke crkve u Italiji, što ih je imao priliku vidjeti. Godine 1893. radilo se na unutarnjem i vanjskom uređenju crkve. Postavljen je limeni krov i dovršen je zvonik. U crkvu je postavljena slika Alberta de Rhodena, na kojoj su prikazani anđeli kako vraćaju Gospu Sinjsku u Ramu. Od istog je autora nabavljena i slika sv. Franje. Glavni oltar je postavljen 1903. godine i tada je crkva posvećena.
Iako su i prvotni samostan i crkva bili posvećeni sv. Petru apostolu, kasnije je u štovanju sve jače mjesto imala čudotvorna Gospina slika, pa je patronom postalo Gospino uznesenje, dok je vanjska svečanost vezana za svetkovinu Gospina Rođenja 8. rujna.
Crkva je u vrijeme Drugog svjetskog rata doživjela tragičnu sudbinu. Nju su partizani zapalili 13. srpnja 1942. godine. S njom su stradale sakristija i knjižnica, vrijedne umjetničke slike i filigranski kaleži dvojice majstora iz Fojnice i Jajca kao i više drugih kaleža. Izgorjeli su brojni arhivski dokumenti (vrlo stare matice) i vrijedne knjige. Sada postoje matične knjige u prijepisu od 1884. godine.
Umjesto crkve za bogoslužje služila je provizorna baraka sve do 1956. Godine 1948., od starih zvona izljevena su dva nova, koja su stajala na drvenim stupovima. Obnova crkve započela je 1956. godine. Postavljen je novi krov, koji međutim nije adekvatno izveden, te je 1965, započelo preuređivanje cijele krovne konstrukcije. Srednja lađa ozidana je iznad stupova s polukružnim prozorima, a zatim je postavljena krovna konstrukcija na tri lađe. Crkva je na taj način dobila negdašnji bazilikalni oblik.
Godine 1966. podignute su dvije sakristije i dograđen je zvonik, koji je dobio vitkiji izgled.
Od 1967. do 1969. uređivana je unutrašnjost crkve. Slikar Josip Bifel iz Zagreba izradio je veliku oltarnu sliku (1968.) u središtu svetišta.
Kao i dvije postranske, koje su tematski posvećene Gospi. Središnja slika zauzima 72, a druge dvije po 27 četvornih metara zidne površine. Godine 1967. isti je autor izradio postaje križnog puta. On je također oslikao pročelje kora i izradio sliku sv. Terezije.
Godine 1967. također su izvedeni vitraji na temu Marijina i Isusova života po nacrtima Josipa Poljana. Po projektu M. Fučića izvedeni su mramorna menza glavnoga oltara i pobočni oltari. U crkvi se također nalaze i slika Gabrijela Jurkića, koja je ustvari kopija negdašnje Gospine slike, te slika sv. Franje od Ljube Laha. Brončani tabernakul je izrađen po nacrtu Josipa Poljana.
S navedenim umjetničkim sadržajima crkva u Rami predstavlja vrlo vrijednu cjelinu, po čemu se uvrštava među najbolje umjetnički uređene sakralne prostore Bosne Srebrne.
Izvor: Knjiga "Rama kroz stoljeća"