Odakle god došli u Ramu, iz smjera Tomislavgrada ili Uskoplja, prvo što ljudi zamijete jest Ramsko jezero, koje malo koga ostavi ravnodušnim i bez barem nekog komentara na ono što mu se „ukaže“ pred očima. Ipak, osim jezera, postoji puno toga što većina nije vidjela, a mogla bi mu se diviti danima.
Sjeverno od Prozora nalazi se planina Crni Vrh. Njegov najviši vrh, Dila, s visinom od 1134 m., administrativna je granica između ramske i uskopaljske općine, odnosno između Hercegovačko neretvanske i Srednjobosanske županije. Crni vrh je i razdjelnica između jadranskog i crnomorskog sliva. Zapadno od Dila seže pogled prema uskopaljskoj dolini i Bugojnu, na sjevernoj strani uzdiže se Vranica.
Usporediti današnji način života s onim od prije pedesetak godina, skoro je nemoguće, a ako bismo se „vraćali“ još više u prošlost, slobodno možemo reći, to su dva različita svijeta. Slušajući priče starijih, samo možemo zamišljati njihovu svakodnevicu, posebno u ljetnom periodu. Oni koji su živjeli na planini, stalno su se borili s nestašicom pitke vode, kako za sebe, tako i za stoku, koje je, za razliku od danas, bio ogroman broj.
Još dok smo bili djeca, uvijek nas je privlačio šum vode u daljini. Vođeni željom za nekom vrstom istraživanja i upoznavanja onoga što je nakon izgradnje brane ostalo od rijeke Rame, često, kada roditelji nisu bili kod kuće, jednostavno bismo se iskrali i spustili do rijeke. Ljeti, zbog opasnosti od zmija, otići u Postinje bio je "teški grijeh“.
Vran planina uzdigla se između Čvrsnice i Ljubuše, iznad Duvanjskog i Dugoga polja, u četverokutu između Rame, Tomislavgrada, Jablanice i Posušja. Vran se spominje u dalekoj prošlosti, a naročito u vrijeme turske vladavine na ovim prostorima.
U vrijeme kad se živjelo isključivo od poljoprivrede i uzgoja stoke, ljudi su bili u neprestanoj potrazi za novim prostorima pogodnima za život. Iako se nalazi na nadmorskoj visini nešto manjoj od 1000 metara, selo Kućani su jedno od rijetkih na čijem prostoru mogu uspijevati brojne voćarske i povrtlarske kulture.