Trideset i tri godine nakon zločina u Jurićima, sjećanje na 18. lipnja 1993. godine nije samo sjećanje na ugašene živote, već i oštar podsjetnik na institucionalnu kapitulaciju pravde. Dok vrijeme prolazi, činjenica da nitko nije odgovarao za brutalno ubojstvo djece i staraca u ovom selu postaje trajni spomenik dvostrukim kriterijima pravosudnih tijela.

Godine prolaze i kako se čini sa sobom donose zaborav na ono što se dogodilo na današnji dan prije dvadesettri godina u Jurićima. Ovaj događaj još je jedan primjer dvostrukih kriterija koje primjenjuju Sud i Tužiteljstvo. Imena sudionika su bila poznata nekoliko dana nakon ubojstava u Jurićima, ali kako to biva kada su hratske žrtve u pitanju, zbog “nedostatka dokaza” istraga je obustavljena.