Usporedba današnjice s vremenom od prije pola stoljeća gotovo je nemoguća misija. Dok se suvremeni čovjek oslanja na tehnologiju i dostupnost resursa, svakodnevica naših predaka na planini bila je obilježena stalnom borbom za opstanak, u kojoj je pitka voda bila najvrednija valuta.
Sjeverno od Prozora smjestila se planina Crni Vrh, mjesto koje spaja povijest, bogatu tradiciju stočarstva i nevjerojatne prirodne vidike. Njegov najviši vrh, Dila (1134 m n/v), ne predstavlja samo točku za ljubitelje prirode, već i važnu administrativnu i prirodnu granicu.
Polako, ali sigurno, vremena se mijenjaju, a s njima dolaze i novi ljudi, nove navike, potrebe i želje. Ono što smo nekada po definiciji nazivali „divljinom“ ili mjestom „na kraju svijeta“, danas je postalo prijeka potreba suvremenog čovjeka. Svi mi, zbog brojnih razloga, barem na nekoliko sati želimo „pobjeći“ tamo gdje vladaju mir, tišina i jedini zakoni koji su nam potrebni – zakoni prirode.
Postoje planine koje osvojite i ostavite iza sebe, a postoji Vran. Za njega kažu da se u planinara „uvuče“ poput mirisa kiše na kamenu ili svježine vjetra na visini, natjeravši svakog tko je jednom kročio njegovim stazama da mu se vraća cijeloga života.
Iznad Ravanjskog polja, poput prirodnog stražara koji budno promatra prostor od Ravanjskih vrata na zapadu do Bokševice na istoku, uzdiže se Ravašnica. Iako njezina konfiguracija terena ne opravdava u potpunosti naziv planine, ovaj prostor predstavlja prirodno podnožje i sastavni dio masiva Raduše te jedan od najljepših vidikovaca Gornje Rame.
Na jugozapadnim obzorima Gornje Rame, tamo gdje priroda povlači nevidljivu, ali moćnu granicu prema susjednoj općini Tomislavgrad, uzdiže se Ljubuša. Ova planinska ljepotica, koja se ponosno proteže od prostranog Kupreškog polja pa sve do robusne Vran-planine, nije samo zemljopisna točka na karti – ona je prostor u kojem vrijeme kao da usporava.