Danas su se navršile trideset i dvije godine od izvođenja vojne operacije kodnog naziva "Tvigi-94“. Kada govorimo o sukobu HVO-a s tzv. ABiH, za ovu vojnu operaciju slobodno možemo reći da je za Ramu, ali i Herceg Bosnu bila ono što je operacija "Oluja“ bila za Hrvatsku.
Hrvatske su snage u operaciji Zima 94 u ekstremnim zimskim uvjetima porazile neprijatelja te oslobodile važne vrhove Dinare kao i veći dio Livanjskog polja. Neizravno su pomogle i obrani Bihaća, koji je bio pod opsadom agresorskih srpskih snaga iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ta je operacija stvorila temelje za nastavak napadnih djelovanja koja su trasirala put prema oslobađanju Knina i ostalih okupiranih dijelova Hrvatske te se može nazvati i zimskom Olujom
Dana 14. listopada na Šćitu se molilo za žrtve iz II. svjetskog rata, kao i za one koji su poginuli u ovom ratu, a to su: Ivan Radoš kod Dubrovnika, Ilija Kapčević u Zvirnjači, Šimo Fofić na Rosoju, Radovan Baketarić, Ivan Franjić te David i Marko Brajko na Ravašnici, Jela Beljo i njezinih dvoje djece, Mato i Ana, te Dragan Šudić od iste granate u Jelinoj kući, i Marko Peran od granate u Prozoru.
Za desetak dana, navršit će se 338. obljetnica selidbe/bijega Ramljaka u Cetinsku krajinu. O tome odlasku, puno puta se raspravljalo, oslanjajući se pritom češće na narodnu pjesmu i predaju nego na povijesne dokumente. O tristotoj obljetnici prisilnog odlaska franjevaca i puka iz Rame održan je na Šćitu povijesno-teološki simpozij 4. i 5. rujna 1987. godine.
Dok su se u Rami gradili samostan i crkva, na svjetskoj političkoj pozornici zbio se golem prevrat. Turska sila koja je izgledala nepobjediva počela je polako gubiti prednost u Europi. Država koja je svoju moć dobrim dijelom zasnivala na osvajanju, u kojem su vojnici nesmiljeno pljačkali pa su zato rado ratovali, ostala je bez glavnog prihoda - plijena, što je vodilo njezinom propadanju. Najprije je turska pretrpjela poraz kod Lepanta 1571. godine pa onda kod Siska 1593. godine, dok se kasniji ratovi s Mlečanima i Austrijancima, te konačno s Rusima nisu potpuno srušili.
Samostan i crkva opet su podignuti jer se spominju 1587. i opet 1598. godine. A onda izvori o ramskom samostanu šute sve do 1626. godine kad je makarski biskup fra Bartolomej (Bariša) Kačić poslao svoje izvješće papi u Rim o stanju u svojoj biskupiji. On je opisao četiri samostana u svojoj biskupiji: