Ramski Dekan mons. Marko Tomić: Nedjelja Krista Kralja - završetak liturgijske godine

  • Napisao/la  RPortal
Ramski Dekan mons. Marko Tomić: Nedjelja Krista Kralja - završetak liturgijske godine

Završava liturgijska godina, koja započinje prvom nedjeljom Došašća ili Adventa, a završava nedjeljom Krista Kralja i tjednom koji slijedi iza te svetkovine. Ove godine je to 24. studenoga – svetkovina Krista kralja i tjedan koji završava danom 27. studenoga t.g. Nedjelja, 28. studenog je prva nedjelja Adventa ili Došašća, i time počinje nova liturgijska godina.

Sama latinska riječ adventus znači dolazak, pojavak, pa je hrvatski naziv tog vremena Došašće. Došašće – onaj koji treba doći, pojavak Onoga tko je došao, otišao i ponovno treba doći!? Tko?

Mi znamo, poučeni smo svojom kršćanskom – katoličkom vjerom i odgojem da je to iščekivanje velike Tajne Utjelovljenja, po kojoj je Otac naš nebeski odlučio poslati Sina svoga po Utjelovljenju po ženi – majci kao što se svaki od nas rađa. Velika je to tajna Ljubavi Božje kojom nas raduje sadržajem poslanja svoga Sina s razlogom da nas otkupi i spasi od svih nevolja i nedaća posljedica zla i grijeha – smrti.

Grijehom smo prizvali smrt u svoj život, ona je posljedica grijeha. Dakle Bog je nije htio niti je njegovo djelo! Ali kad se sin (čovjek) upropastio, a tko će drugi intervenirati nego Otac? Da nas otkupi treba platiti cijenu. Cijena grijeha je smrt! Ni manje ni više!

Dakle, šalje svoga Sina da nas smrću svojom otkupi, plati cijenu da bi mi bili slobodni i oslobođeni! Ne da nas kupi, nego da nas otkupi.

To je ta velika Tajna (stvarnost pokazana ljubavlju na djelu – dati život svoj za prijatelje svoje). Uništio je smrt, jer Otac nije dopustio da Njegov Sin osjeti trulež smrti, jer nije sagriješio i smrt njim ne može gospodariti! Djelo Njegove ljubavi se za nas zove Slava Uskrsnuća! Dakle, po utjelovljenju k slavi Uskrsnuća. Još jedna Tajna Ljubavi Božje!

Advent je upravo vrijeme iščekivanja ovih dvaju događaja Tajni naše sreće i životne radosti! Na to se treba pripraviti da nam od radosti srce „ne pukne“, nego da ga pripravimo, proširimo, uredimo i obasjamo kao radosnu nadu iščekivanja Njegovog dolaska! Da se u srcu mom rodi!

Dalje sve znamo!

Vjerujte, tomu ne pridonose ni darovi, ni šarenilo poklona i ukrašenih jelki, obasjanih trgova, bogatih robnih magazina…. samo se malo prisjetimo intime Njegova dolaska: prohladna noć pustinje do smrzavanja, s pokojom zvijezdom na nebeskom svodu i mjesecom koji svojom jasnoćom sjaja daju do znanja da će noć biti hladna, potom krajolika punog kamena i oskudnog bilja sa pastirima koji pri mjesečevom svjetlu bdiju nad svojim stadima povučeni u zaklon pećine ili kakve udubine i špilje, pomalo tjeskobnog pitanja jer se treba Sin roditi…  A gdje?

Evo Gospodine, moje je srce puno svjetla, toplo, ljubavlju zagrijano, otvoreno! Dođi, Gospodine Isuse! Maranatha! Maranatha!

A kad dođe! To će biti eksplozija radosti! Pravi Božić!

Svaku sreću i Božji blagoslov svakome osobno i vašim obiteljima!

Mons. Marko Tomić

na vrh članka