Na današnji dan 1940. godine

  • Napisao/la  RPortal
Na današnji dan 1940. godine

Na današnji dan 1940. godine umro je fra Bono Ivandić. Fra Bono jedan od znamenitijih ramskih franjevaca, rodom je iz Trišćana (naselje sadašnje župa Gračac) Kad je nakon bule Leona XIII. "Felicitate quadam" od 4. listopada 1897. godine uveden zajednički život franjevaca i kad je ukinut privatni novac kod svih fratara, mnogi su se fratri odazvali pozivu nadbiskupa Stadlera i prešli u dijecezanski kler. Bogoslovi u Sarajevu su također prešli u nadbiskupsko sjemenište. Ostala su samo dvojica fra Alojzije Cvitanović iz Fojnice i fra Bono Ivandić.

Fra Bono je bogosloviju završio u Rimu na Antonijanumu, mladu misu slavio je na Gračacu 1901. i došao za vikara i katehetu na Šćitu i u Prozoru. Zimi iste godine teško je obolio od upale pluća nakon opremanja bolesnika na Zahumu.
Godine 1903. postavljen je za drugog odgojitelja novaka u Fojnici, a sljedeće godine postao je prvi meštar novaka koji su ga zavoljeli, ali mu klima nije odgovarala te se razbolio. Fra Bono je 1907. godine došao na oporavak i službu na Šćit, gdje je bio vikar, kapelan i kateheta. Godine 1909. imenovan je odgojiteljem bogoslova i profesorom moralnog i pastoralnog bogoslovlja u Franjevačkoj bogosloviji koja je preselila iz Livna u Sarajevo. Svi su ga voljeli i rado slušali. Njegovi studenti sjećali su ga se sa zahvalnošću.

Na kapitulu 1916. godine trebao je postati provincijal, ali je on svoj glas dao protukandidatu i tako izbjegao ovu službu. Bio je postavljen za župnika na Gračacu, odakle je lijepo pomagao rezidenciju (samostan) na Šćitu. Od 1921. do 1925. bio je poglavar B predsjednik kuće, gimnazije, u Visokom, odakle je došao za predsjednika rezidencije na Šćit 1925. godine, radeći uporno i zdušno na odgoju naroda. Strpljivo je i dugo ispovijedao, jednostavno, kratko i privlačivo propovijedao, te nastojao povezati župljane uz crkvu i franjevačku zajednicu. Nakon devetogodišnjeg rada na Šćitu imenovan je predsjednikom bogoslovne kuće u Sarajevu. Srce ga je počelo sve više mučiti pa je morao biti premješten.

Boravio je jedno vrijeme u Livnu među starim fratrima, svojim dobrim poznanicima, a onda je 1938. došao na Šćit, gdje je patio od teške srčane bolesti i žalio što ne može ništa raditi. Mogao je jedino reći misu, ali i to bojeći se stalno da ne padne. Ponekad bi se "ukrao" i otišao ispovijedati, ali ga je to zamaralo.
Ovaj tihi, jednostavni, a srdačni fratar, znao je lijepo pristupiti svima, od djece do staraca. Dobivao se dojam da se ne zna naljutiti iako je u biti bio strog redovnik i to najprije prema sebi. Svi su ga voljeli. Umro je 28. veljače 1940. godine i pokopan na groblju u Ripcima.

fra Ljubo Lucić/knjiga "Rama kroz stoljeća"

na vrh članka