Kako vrijeme prolazi, tako polagano pada zaborav na ljude i događaje od prije trideset i jednu godinu. Oni koji su barem površno upućeni u događaje iz kolovoza 1992. godine, znaju što se tada događalo i koliko su ti događaji bili bitni za Ramu. Polovicom kolovoza, srpska vojska, s ciljem ostvarenja svoga ratnog plana, svojim napadima, ponovno je aktivirala ramsku bojišnicu.
Da se uz malo dobre volje i truda, može se napraviti puno, najbolji je primjer Hrvatsko planinarsko društvo „Rama“, koje je u relativno kratkom vremenskom periodu postojanja napravilo dosta toga.
Obilazeći ovo područje, slavni arheolog Ćiro Truhelka radosno je uskliknuo: „Lijepa li je naša zemlja, nadaleko joj nema ravne.” Naši dojmovi podudaraju se i s oduševljenjem fra Šime Šimića: „Ne znam jeste li kada bili na Risovcu, poljani ukliještenoj između Vrana i Čvrsnice i obrubljenom Blidinjskim jezerom? Ako niste, požurite da je vidite dok vas smrt nije pretekla!”
Svibanjsko jutro kao da je nagovještavalo pravi sunčani, proljetni dan unatoč prognozama koje nisu bila obećavajuće. Ipak, ovaj put, prognoze se nisu ostvarile i vremenski uvjeti za dolazak na planirani cilj – Kedžari i grobu Dive Grabovčeve bili su odlični.
Iako "stidljivo“, proljeće i toplije vrijeme, konačno nam "kucaju“ na vrata. Za sve one koji su navikli biti u pokretu i na otvorenome, period koji se već odavno priželjkuje. Uhvatiti malo slobodnog vremena i odvojiti ga za sebe i prirodu, i barem na nekoliko sati odmaknuti se od svakodnevnih obveza, događanja, priča... i svega onoga što suvremeni život sa sobom nosi.
Brojni stručnjaci preporučuju izlazak na otvoreno, prirodu, i ako imate imalo sklonosti prema njemu, planinarenje posebno. Uz zdravstvene prednosti koje sa sobom donosi planinarenje, postoji i još cijeli niz pozitivnih čimbenika. Osim upoznavanja prirode i njenih zakona, oni koji planinare, upoznaju prirodu i planine, ali i ljude koje susreću na svim svojim rutama.